Otvaranje hrvatskih škola u Istri usko je vezano uz širenje nacionalne svijesti u okviru hrvatskog narodnog preporoda u Istri krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. 

    Poticaj pri otvaranju škola daje hrvatsko školsko društvo Družba sv. Ćirila i Metoda koje je osnovano u Puli 1893. godine. Tako je već spomenuta družba donirala 1000 kruna za izgradnju škole na Vrhu. Dio novaca prikupljeno je prilozima mještana. List «Naša sloga» izvještava dana 19.5.1910. o svečanom otvorenju škole. Škola je bila, kako navodi list, lijepa zgrada s dvije učionice i učiteljskim stanom. Prvi učitelj bio je Ivan Vivoda. Tada je Vrh, kao i cijela Istra, bili pod vlašću Austro-Ugarske Monarhije. Nakon raspada Austro-Ugarske cijeli istarski poluotok ulazi u sastav Kraljevine Italije. U škole se uvodi talijanski jezik, ali se i dalje dozvoljava uporaba hrvatskog jezika. Gentilleovom reformom (Gentillle je bio ministar obrazovanja u fašističkoj vladi) 1923. uvodi se obavezno učenje talijanskog jezika od prvog razreda, te se navodi da će se u periodu od najviše pet godina ukinut sve hrvatske i slovenske škole. U to vrijeme počinje se provoditi nesmiljena talijanizacija hrvatskog i slovenskog stanovništva u Istri. Tako je zakonom iz 1927. donesena pravna osnova o promjeni hrvatskih i slovenskih prezimena u talijanska. Time su fašisti željeli prikrit činjenicu da većinu stanovništava čine Hrvati i u manjem broju Slovenci. Za vrijeme Drugog svjetskog rata počinju se u Istri osnivati ilegalne partizanske škole. Zgrada škole spaljena je 1944. godine od strane njemačkih vojnika. Nakon oslobođenja 1945. škola djeluje u središtu sela, a 1948. obnavlja se zgrada prvotne škole. Školske godine 1952./53. školi „Vrh” pridružuju se učenici iz Medveja i Marčanegle, te je godine otvoren i peti razredni odjel. Godine 1959. donosi se savezna odluka o obveznom školovanju do 15 godine,te je to povećalo broj učenika. Do 1964. godine škola u Vrhu djeluje kao samostalna škola, a zatim se pripaja Osnovnoj školi "Vazmoslav Gržalja"  kao područni odjel.