Domena: E. Filozofsko-religijsko-kulturno područje
POV OŠ E.6.2. Učenik raspravlja o obilježjima i sukobima religija u civilizacijama, društvima i kulturama srednjega i ranoga novog vijeka.
Ishodi za ostvarivanje:
Učenik će moći
opisati pripreme i širenje religije na narodnom jeziku na prostoru srednjovjekovne Europe
interpretirati i ilustrirati djelovanje Konstantina i Metoda među Slavenima
analizirati ulogu i važnost djelovanja Svete Braće
objasniti vezu između širenja kršćanstva i razvoja pismenosti
kreirati kamišibaj priču
Sat je započeo prikazom narodne izreke na pametnoj ploči „Reci mi činjenicu i naučit ću. Reci mi istinu i povjerovat ću. No ispričaj mi priču, i ona će zauvijek živjeti u mojem srcu.“
Učenici su prokomentirali značenje izreke, pojedinci su rekli da su nešto slično već čuli. Većina učenika je sa znatiželjom čekala koju ću im priču ispričati. Nitko od njih nije očekivao kakav im zadatak slijedi, odnosno da će sami kreirati priču. Priče se u odgoju i obrazovanju najviše primjenjuju u učenju stranih jezika, ali i u podučavanju humanističkih i prirodoslovnih područja. Tako učenicima pomažu istražiti povijest obitelji i društva, razmotriti suvremene izazove kao što su ratovi, zagađenje, položaj žena u društvu i slično. Kad se pripovijeda učenici su opušteniji, lakše povezuju gradivo te osjećaju manje opterećenje, što smanjuje anksioznost koja se može vezati uz učenje. Obzirom da je naša priča vezana za početke hrvatske srednjovjekovne pismenosti i nastanak slavenskog pisma glagoljice učenici su u svoje bilježnice trebali napisati svoje ime na glagoljici. Tada smo već odradili terensku nastavu u Roču i Aleji glagoljaša od Roča do Huma, pa su im glagoljica i glagoljska slova već bila donekle poznata, a dio učenika pohađa dodatnu nastavu Hrvatskoga jezika i pripremaju se za odlazak u ljetnu školu Malu glagoljsku akademiju u Roču te su već pravi znalci glagoljice. Uz pomoć predloška sa glagoljskim slovima kojega sam im projicirala na pametnoj ploči, zadatak je svima bio lak.
Za naša sljedeća četiri školska sata kao nastavno sredstvo upotrijebila sam kamišibaj priču. Učenicima sam objasnila što je kamišibaj i tehnike nastajanja takve priče jer prije samog početka rada učenici moraju biti upoznati što se od njih očekuje, te se upoznati i s tematikom.
Kamishibai je oblik japanskog uličnog kazališta i pripovijedanja koji je bio popularan tijekom Velike depresije 1930-ih i poslijeratnog razdoblja sve do pojave televizije sredinom 20. stoljeća. Smatra se da kamišibaj kod djece i mladih može poticati maštu i kreativnost, popularizirati neatraktivne sadržaje za učenje, smanjiti jezične barijere, otkriti dječje talente koji do tada nisu došli do izražaja, promicati osnovne jezične vještine kao što su slušanje, govorenje, pisanje i čitanje, suzbijanje straha od javnog nastupa.
Osnovni koraci nastanka kamišibaj priče:
– pročitati tekst nekoliko puta
– promisliti o likovima i događajima
– odrediti kompoziciju priče
Jedna od najčešćih kompozicija je klasična ili Freytagova piramida. Svaka priča treba imati uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i kraj. Bez vraćanja unatrag ili preskakanja događaja. Pripovjedačima je korisna za nastupe jer se takva radnja lako prati, rijetko su potrebna dodatna objašnjenja te na slušatelje ostavlja osjećaj stalnog napretka. Većina kamišibaj priča sadrži 12 – 16 kartica.
Zatim je učenike trebalo upoznati i s pričom o djelovanju Konstantina i Metoda. Učenici su se s djelovanjem Svete Braće upoznali pomoću udžbenika povijesti za 6. razred osnovne škole, prilagođenim i pojednostavljenim tekstom sa internetske enciklopedije te gledanjem videozapisa.
Sljedeća aktivnost bila je podjela učenika u parove. U svakom paru bio je jedan učenik koji lijepo crta jer je taj učenik imao zadatak posvetiti se ilustraciji na kartici, a drugi učenik iz para trebao je sastaviti svoj dio priče i učiniti je zanimljivom publici.
Priču o Svetoj Braći podijelila sam na 12 tematskih dijelova, ali kako je nedostajalo učenika u razredu morala sam priču prilagoditi u 11 tematskih dijelova i tako sam je podijelila parovima. Svaki par je još detaljnije trebao proučiti svoj dio priče te osmisliti svoju kamišibaj karticu, dakle ilustraciju i priču.
Istu priču radila sam u dva šesta razreda. Nekoliko je učenika osmislilo načine kako bi mogli uključiti publiku. Publika stvara zvuk zavijanja vjetra, kucanje na vratima te kašljanje. Sve to doprinosi atraktivnosti priče i većom angažiranošću publike na slušanje priče.
Važno upozorenje učenicima bilo je da ne smiju mijenjati sadržaj priče.
Pripovijedanjem priča proširujemo i nadograđujemo vokabular, jezikom baratamo na kreativan način jer kombiniramo različite riječi i rečenice, vježbamo vještine izlaganja, od pravilnog izgovora i držanja do pripremanja načina pričanja kojim ćemo privući pozornost i angažirati slušatelje. Slušanjem priča uvježbavamo dugotrajniju koncentraciju, lakše pamtimo priče nego podatke, a simboli ili slike iz priča mogu nam služiti kao snažan vizualni podsjetnik na cilj kojemu težimo.
Iako je pripovijedanje vještina usmenoga izlaganja, ono uvelike ovisi o pisanim izvorima. Danas se govorene i pisane riječi vrlo brzo razmjenjuju, ono što je netko rekao je brzo i zapisano, a što je zapisano prenosi se u govor. Cijela naša kultura ovisi o toj razmjeni.
Izvori i literatura:
https://www.enciklopedija.hr/clanak/ciril-i-metod-sv (preuzeto 8.1.2025.)
https://www.youtube.com/watch?v=XPrjKuLabRI (preuzeto 8.1.2025.)
Maja Bošković-Stulli, Priče i pričanje, Stoljeća usmene hrvatske proze, Matica hrvatska, Zagreb, 1997.
Željko Brdal, Margarita Madunić Kaniški, Toni Rajković, Klio 6, udžbenik povijesti u šestome razredu osnovne škole, Školska knjiga, Zagreb 2020., (46. – 48.)
Maša Grdešić, Uvod u naratologiju, Leykam international, Zagreb, 2015.
Iva Nemec, Početnica kamišibaja, osnove pripovijedanja s pomoću slika, Udruga Kaleido, Pula, 2023.
Srebrenka Peregrin, Umijeće pripovijedanja, vodič za pričanje priča, Školska knjiga, Zagreb, 2024.
Silke Rose West i Joseph Sarosy, Kako pričati priče djeci i svim ostalima, Stilus, Zagreb, 2021.
Pripremila: učiteljica povijesti Kristina Pavletić Prodan, prof. mentor
