Minjera – primjer iz prakse

Minjera – istraživački rad u skupinama

Odgojno obrazovni ishodi:

• 7. razred Povijest
• Domena: B. Ekonomija
• POV OŠ B.7.1. Učenik analizira prosvijećeni apsolutizam i industrijalizaciju u smislu modernizacije i jačanja gospodarstva.
• Korelacija: Kemija
• Domena: A. Koncept – Tvari
• KEM OŠ A.7.1. Istražuje svojstva i vrstu tvari.

Ishodi na razini aktivnosti:

Učenik:

• prikuplja i izdvaja osnovna obilježja boksita;
• raspravlja o utjecaju tehnološkog napretka na svakodnevni život i razvoj gospodarstva s posebnim osvrtom na svoj zavičaj
• locira nalazišta boksita na području Istre
• analizira važnost najstarijeg rudnika boksita na svijetu

Struktura nastavnog sata:

Osnovne informacije o lokalitetu prije rada u skupinama

Minjera je lokalitet u dolini rijeke Mirne, 5 km jugozapadno od Buzeta, podno sela Sovinjak. Nazvan je prema talijanskoj riječi miniera što znači rudnik. U njemu se od 16. do 20. stoljeća, s kraćim prekidima, odvijala intenzivna  rudarska djelatnost. Tamo se već 1566. kopao zeleni piritni boksit. Dobivali su se razni proizvodi: alaun (stipsa), vitriol, berlinsko modrilo, crvena boja i drugi. Krajem 18. stoljeća je rudarska djelatnost na Minjeri dosegnula svoj vrhunac zahvaljujući poduzetničkom pothvatu Pietra Turinija, poručnika u mletačkoj vojsci. U podnožju sovinjskih brežuljaka iz kojih se vadila ruda, Turini je sagradio, za ondašnje prilike, veliki pogon za preradu rude u kojemu je radilo više od stotinu radnika. Bila je to, prema mišljenju tadašnjih stručnjaka, izvrsna lokacija jer su se sve sirovine za pokretanje proizvodnje nalazile u blizini: ruda, voda i drva za ogrijev. Iz tog se razloga može o Minjeri govoriti kao o pogonu predindustrijskog doba. Turini je u proizvodni proces uveo mnoge novine koje su se kasnije promjenjivale i u drugim tvornicama diljem Europe.

Prestankom aktivnosti Pietra Turinija, u drugom desetljeću 19. stoljeća započelo je opadanje proizvodnje te se ona ugasila oko 1863. godine. Zapuštene zgrade tvornice brzo su propadale. Nakon zatvaranja Minjere, u Istri se boksit počeo eksploatirati na nekoliko drugih lokacija, ali se prerada te rude obavljala negdje drugdje, a ne u sklopu rudnika kao što je bio slučaj u Minjeri.

Rad učenika u skupinama

1. Što je boksit?

Korelacija sa Kemijom. Učenici će iz raznih izvora saznati osnovne informacije o boksitu.

Boksit, crvenosmeđi mineralni agregat, stijena koja pretežno sadržava minerale iz skupine aluminijevih hidroksida i hidroksida željeza. Razlikuju se lateritni i krški boksiti. Boksiti Hrvatske, kao i većina europskih, pripadaju krškomu tipu. Boksit se u velikim količinama nalazi na mnogim lokacijama širom svijeta. Ukupne svjetske rezerve boksita procjenjuju se na 55−75 milijardi tona.

• Osnivanje tvornice

Od otkrića zapuštenih rudnika, 1780. godine, pa do službenog početka rada tvornice, prošlo je nekoliko godina. O tome kada su postrojenja na Minjeri započela s radom postoje različiti podaci. Najvjerodostojnijim podatkom se čini onaj objavljen 17. travnja 1784. godine u broju 31 novina Gazzetta Universale u kojima se navodi da su 7. travnja Turini, Manni i partneri otvorili pogon za proizvodnju alauna i vitriola na Minjeri te da su sagrađene potrebne zgrade. Spominje se kako su poduzetnički pothvat podržale državne institucije. Još se spominju proizvodi i njihova visoka kvaliteta koju su dokazali najviši tintori (bojači) tkanina u gradu, Rubelli i Artelli te profesor Giovanni Arduino koji je obavio potrebna istraživanja i pokuse. Također se navodi kako će se novootvorena tvornica  odsad opskrbljivati spomenutim proizvodima po boljoj cijeni od uvoznih te da se svi zainteresirani mogu javiti pismenim putem izravno gospodinu Turiniju u Veneciji.

• Osnivački dokumenti:
• Investiture (koncesije)
• Dekreti
• Ugovori

1. Rudarstvo je za Mletačku Republiku bilo vrlo važna grana javnih financija kojom su upravljali zastupnici za rudnike Vijeća desetorice (Deputati alle Miniere). Stoga je eksploatacija rude bila moguća samo uz njihovo odobrenje koje su obično davali u obliku investiture odnosno koncesije. Prva je investitura za rad u rudniku izdana 4. kolovoza 1780. godine. Predmet je rudnik koji se nalazi na brijegu Precagna (Pračana) podno Sovinjaka, na području uprave Rašporskog kapetana. Nositelj investiture nije Pietro već Giorgio Turini.

Investiture koje je dodjeljivala mletačka vlast zabilježene su u Knjizi investitura nad rudnicima Vijeća desetorice.

Učenici će istražiti koliko je Turini dobio investitura te na što su se one odnosile.

Na početku se ističe važnost rudarske privrede te potreba iskorištavanja podzemnih resursa stoga su investiture dodjeljivane predanošću i žarom svakom podaniku, ali i stranom državljaninu, uz obvezu plaćanja odgovarajuće desetine. Time se titularu investiture i njegovu nasljedniku dozvoljavalo kopanje do tri jame u krugu od tri milje (5,22 km) s potrebnim dovodima za zrak unutar zadanih prostornih granica, za iskop ne samo one rude za koju je investitura tražena, nego i za zlato, srebro, bakar, željezo, olovo ili bilo koji drugi podzemni materijal. U slučaju otkrića zlata ili srebra, njih je obvezno trebalo poslati u Državnu kovačnicu novca koja je nakon kovanja, svo zlato ili srebro vraćala, umanjeno za troškove kovanja. Titulari investiture mogli su graditi sve zgrade za potrebe rudnika, koristiti šume i pašnjake, a prestankom rada rudnika gubili su sva prava.

1. Osim investitura među važne dokumente spadaju i Dekreti i Ugovori kojima su tvornici dodjeljivana određena prava.

Tako su Turini, Dekretom mletačkih vlasti od 13. kolovoza 1783. godine ostvarili prava na javne subvencije. Pokrenut je niz ispitivanja o kakvoći proizvoda te je Komisija dala pozitivno mišljenje i konačnu potvrdu koju je dao Senat. Time su Turini i suradnici ostvarili potporu za nabavu četiri olovna kotla. Iznos su mogli podignuti na blagajni Rašporskog kapetana, u četiri rate, ali tek po izvršenju radova, odnosno nakon ugradnje kotlova. Iz različitih izvora spominje se još novčanih, ali i drugih vrsta potpora koje su dobili Turini za tvornicu. Npr. stjecanje dozvole za sječu drva za loženje iz državne (Motovunske) šume ali i privatnih šuma.

1. Već se od prvih dana u izvorima spominju partneri Pietra Turinija koji su ulaganjem svojih kapitala doprinijeli izgradnji tvornice te tako stekli određena prava. Ta su prava, ali i obveze regulirana ugovorima o partnerstvu. Prvi je partner, suosnivač bio Girolamo Manni. U različitim ugovorima spominju se i drugi partneri kao što su Giorgio Furlanicchio, zatim Giovanni Frigo, itd.

Učenici će istražiti nekoliko točaka tih ugovora, koja su prava i obveze partnera.

• Proizvodnja alauna i vitriola

Učenici će istražiti što su vitriol i alaun i za što su se koristili?

• Analiza slikovnog povijesnog izvora: grafika Minjere iz 1820. godine

Grafika je neprecizna, ali u nekim dijelovima vrlo vjerno prikazuje tvornicu, cestovnu infrastrukturu, položaj Sovinjaka te rovove u brdima. Jasno se raspoznaje javna cesta koja vodi do Sovinjaka, a koja je označena kao Via maestra. Preko rijeke Mirne cesta prolazi drvenim mostom, dvorištem postrojenja te dalje nastavlja uz brežuljak do Sovinjaka. Vidljiv je i rudarski put. Dijelovi postrojenja su označeni velikim tiskanim slovima npr. A nadstrešnice na sjevernoj obali rijeke Mirne pod kojima se ruda raspoređivala u hrpe, slovom B označene su hrpe rude,… Zgrada H, katnica na kraju niza, bila je namijenjena stanovanju vlasnika tvornice. Visinom i veličinom prozora ističe se od ostalih zgrada…

• Usporedba grafike i katastarskog plana

U katastarskom planu je ucrtano i registrirano sedam zgrada u vlasništvu Pietra Turinija iz Venecije. Šest zgrada je činilo postrojenje tvornice, a jedna zgrada bila je crkva. U elaboratima su zabilježeni kratki opisi zgrada.

Npr.

Čestica br. 220 – Casa con Forno per l’acqua minerale con corte

Zgrada u kojoj se nalazila peć za koncentraciju otopine, s dvorištem.

Čestica br. 223 – Oratorio sotto il titolo di San Pietro

Crkvica posvećena Svetome Petru.

• Nabava drva iz Motovunske šume

Na Minjeri su visoke temperature, potrebne u raznim fazama prerade rude, postizane u raznim pećima i kotlovima gorenjem drva. Veliki broj privatnih šuma u okolici i blizina velike Motovunske šume bili su presudni za kontinuirani rad tvornice. Turini je ugovorom dobio pravo od mletačke vlasti na određenu količinu drva iz Motovunske šume. Brojne isporučene količine drva tvornici dokazuju da su odnosis Motovunskom šumom bili dosta dobri. Njezini su voditelji redovito ispunjavali obveze koje su definirane ugovorima mletačkih vlasti s vodstvom i vlasnicima tvornice.

Iz raznih spisa saznaje se da su ceste u okolici Motovunske šume bile u lošem stanju, a posebno mostovi. Spominje se mjesto Bastia. Bastia je bila luka na rijeci Mirni u kojoj su se skupljala, mjerila i ukrcavala drva. Nalazila se nedaleko Ponte Portona. Tu su se trupci ukrcavali na zaprežna kola ili plovila. Do tog je mjesta bila omogućena i plovidba rijekom Mirnom do mora, ali naravno, samo kod većih vodostaja rijeke.

Učenici će pomoću crteža profila rijeke Mirne uočiti kako su uzvodno plovili jedrenjaci (trabakuli). Vukao ih je konj na nasipu.

• Postupke obrade rude opisao je Turini u svojoj studiji.
• Nakon što se izvadi iz jama, ruda se dopremala pod nadstrešnicu i odlagala u hrpe nalik piramidama. Hrpe rude lagano su se polijevale vodom iz rijeke Mirne te su se nakon nekoliko mjeseci raspale.
• Polijevanjem se pospješilo otapanje sastojaka rude. Otopina se odvodila kanalićima u kade pod nadstrešnicom.
• U svim se stipsaonicama koncentracija vitriol-aluminozne otopine obavljala u olovnim kotlovima. U Minjeri je to napušteno i zamijenjeno je plamenim pećima. Te su zidane peći s visokim dimnjakom nasuprot ložištu bile najveći doseg tvornice. Izopisa je moguće zaključiti da se radi o horizontalnim plamenim pećima u kojima se ložište ne nalazi ispod posude nego u istoj razinis koje se plamen odbijao od svodne konstrukcije peći na površinu otopine do nasuprotnog dimnjaka. Postupak koncentracije otopine trajao je oko mjesec dana, ponekad i više te je za to vrijeme vatra trebala stalno gorjeti.
• Nakon dosezanja potrebne koncentracije, što se određivalo spravom pesa liquori graduato (riječ je o aerometru, spravi za mjerenje gustoće tekućina), otopina se iz posude peći praznila u drugu posudu kroz veliku slavinu za pražnjenje. U drugoj bi se posudi otopina ostavila 16 do 18 sati da se istalože nečistoće. Bistra se otopina tada odvodila u drugu posudu gdje se kristalizirao vitriol (odnosno željezov sulfat). Taj je postupak trajao oko 40 dana. Prije odvajanja vitriola iz posude se odvajala otopina nazvana acqua madre prima. Tu se postepeno u malim količinama dodavala potaša mješajući velikom drvenom lopatom. Smirivanje smjese je uzrokovalo pad kristala alauna na dno.
• Postupak dobivanja alauna završavao je procesom čišćenja. Čista se voda zagrijala do ključanja u bakrenoj posudi te se u njoj otapao alaun. Nakon 15 dana alaun se čekićem skidao sa stjenki i dna posude, pakirao u drvene bačve za otpremu.
• Turini je rudu nazvao piritom. Analize su dokazale da ruda sadrži sumpor, aluminijev oksid ili glinicu, željezo i vrlo male količine kalcijeva karbonata. Od 14 vrsta pirita, Turini je obradio dvije: jednu bogatu glinicom i drugu bogatu željezom.
• Svakodnevni život na Minjeri

Po osnivanju tvornice i pokretanju proizvodnje pojavila se potreba za velikim brojem radne snage. Uglavnom se zapošljavalo lokalno stanovništvo. Turini je pokušao dobiti kvalificirane radnike iz drugih rudnika. Oni su stanovali u zgradama koje su bile izgrađene oko tvornice. Minjera nije bila samo proizvodni pogon, nego pravo stambeno naselje koje se u izvorima naziva Miniere Sancti Petri sub Sovignacco. Prema Matičnim knjigama potvrđeno je da su na Minjeri bila dva kućna broja, 41 i 42. Jedna je od tih zgrada bila namijenjena upravitelju i ostalom vodstvu tvornice, a druga radnicima i njihovim obiteljima.

U vrijeme rada tvornice, sovinjsku je župu vodio župnik don Andrea Resar. Matične knjige je vodio na mletačkom dijalektu i to vrlo detaljno. Iz matične knjige krštenih može se analizirati demografska situacija u župi Sovinjak. U razdoblju rada tvornice godišnje se rađalo 33 djece, a zabilježen je i minimum od 8 djece i maksimum od 71 djeteta u godinu dana. U razdoblju prije otvaranja tvornice maksimum je bio 40 djece rođenih u godinu dana. Upise krštenih čiji su roditelji bili radnici na Minjeri moguće je raspoznati  jedino temeljem zapisi o zanimanju, ali ono vrlo često izostaje. Ukupno je zabilježeno 38 krštenika čiji su roditelji bili radnici na Minjeri. Od zanimanja se spominju: serva/massara (sluškinja), bottero/botajo (bačvar), scrivano/ scriba (pisar), ispettore in miniera (inspektor), fabbro (kovač), itd. Radnici na Minjeri češće se spominju kao kumovi, i to djeci svojih kolega, ali i lokalnog stanovništva. Obzirom na važnost kumstva pri krštenju, dokaz je to da su bili cijenjeni u društvu.

U matičnim knjigama umrlih je zabilježeno ukupno 46 slučaja koji su vezani za Minjeru. Najviše ih je bilo u godinama najveće aktivnosti i uspješnosti tvornice. Prosječan broj umrlih u godini bio je manji od broja rođenih. Izuzetak su bile godine velikih epidemija, pa čak i godine gladi. Kobna epidemija za ovo područje bila je 1855. godina kada je harala kolera koja je odnijela 26 života. Od ostalih uzroka smrti spominju se utapanja, smrt uslijed pada stabla u šumi, pad s balkona, nesreća uslijed miniranja, razne bolesti npr. lunga malatia (duga bolest), male putrido (gnjila bolest), hripavac, tifus,… Zabilježena su i dva ubojstva. Prvi se dogodio na javnoj cesti iznad Minjere. Prema upisu, Zorzo Givancich ubijen je hicem iz puške. Bolje je dokumentiran drugi slučaj, ubojstvo upravitelja tvornice alauna i vitriola, Antonio Deperis koji je ubijen uslijed provale u njegov stan.

Na temelju matičnih knjiga saznaju se i prezimena radnika na Minjeri: Deperis, Sticotti, Pungileoni, Ferrazzutti, Rogotich, Morovich,… Prisutna su i lokalna prezimena: Drascich (Draščić), Poceccai (Počekaj), Vivoda, Erman (Jerman),…

1.  Učenici će pomoću karte utvrditi gdje se u Istri nalaze ležišta boksita.

Glavnina ležišta nalazi se u zoni dugačkoj oko 60 km i širokoj 2-3 km koja

započinje kod Umaga na zapadu i preko Vižinade se proteže prema jugoistoku, gdje se u

prostoru između Pazina i Žminja povija ka jugu granajući se pritom u dva kraka. Južni seže

do Barbana i dalje na jug preko Loborike (Vrh Glavice) do Šišana u blizini Pule, a istočni se

preko rijeke Raše nastavlja u Labinštinu sve do crte Sveta Nedelja – rudnik Raša. Manji broj

ležišta istog tipa registriran je u zoni koja se proteže sjevernim dijelom Istre, potezom od Buja na istok preko Oprtlja prema Buzetu.

Zaključak:

Učenici prezentiraju rezultate svojih istraživanja.

Iznošenje zaključka, na temelju prezentacija svih skupina, o važnosti Minjere u današnje vrijeme, kad je već odavno prestalo iskopavanje ležišta boksita u Istri. Minjera je prvi rudnik boksita u svijetu, čime je postao povijesni lokalitet (locus typicus) podno Sovinjaka i značajan dio istarske i hrvatske kulturne i povijesne baštine. Od 16. do 19. stoljeća na ovome se mjestu jamskim radovima otkopavao sivozeleni piritizirani boksit od kojeg se, zanimljivo, nije proizvodio aluminij, nego sumporna kiselina (vitriol) i alaun.

Rudarska aktivnost na Minjeri svoj je vrhunac dosegnula krajem 18. stoljeća zahvaljujući poduzetničkom pothvatu Pietra Turinija, poručnika mletačke vojske. U podnožju brežuljaka iz kojih se ruda vadila, sagradio je veliki pogon za preradu rude u kojem je radilo više od sto radnika. Tvornica je počela s radom u travnju 1784. godine. Sve sirovine za pokretanje proizvodnje bile su u blizini, ruda, voda i drva za ogrjev, pa je to bio pravi pogon predindustrijskoga doba. U proizvodni proces Turini je uveo mnoge inovacije koje su kasnije primjenjivane u tvornicama diljem Europe.

Na Minjeri je 1790. godine sagrađena prva, probna, zidana peć. Tu je inovaciju, nakon što je prethodno isključio postojanje boljega rješenja, osmislio Giovanni Arduino kojeg nazivaju ocem talijanske geologije. Vijeće desetorice dekretom od 16. veljače 1790. godine potvrdilo mu je autorsko pravo ovog izuma.

Za Buzet i cijelu regiju tvornica je značila puno jer je bila izvor prihoda, mještani su se mogli zaposliti kao nadničari ili prijevoznici. Prevozili su drva do tvornice, a proizvode do obale gdje su se krcali u brodove i distribuirali na tržište. Procjena je da je petstotinjak obitelji direktno ili indirektno imalo koristi od te tvornice.

Proizvodnja se potpuno ugasila oko 1863. godine, a zapuštene su zgrade tvornice brzo propale. Boksit se još kraće vrijeme kopao između dva svjetska rata.

Autor obrazovnog digitalnog sadržaja:

Kristina Pavletić Prodan, prof.